cropped-logo-VP-hor-1.png
Prijavi iznudu
Sekundarna viktimizacija i okrivljavanje žrtava često prolaze neopaženo u društvu, ali imaju dalekosežne posljedice na žrtve krivičnih djela. Ove pojave dodatno produbljuju traumu žrtve i umanjuju šanse za ostvarivanje pravde. U ovom članku istražujemo šta je sekundarna viktimizacija, kako dolazi do okrivljavanja žrtava i šta društvo može učiniti da pruži podršku, a ne osudu.

Šta je Sekundarna Viktimizacija?

Sekundarna viktimizacija je dodatna trauma koju žrtva doživljava kroz neprikladne reakcije institucija, pojedinaca ili društva nakon što prijavi krivično djelo. Iako zakoni u BiH ne predviđaju specifične mjere zaštite od sekundarne viktimizacije, žrtve su često izložene ovoj pojavi od trenutka podnošenja prijave pa sve do završetka sudskog postupka.

Institucionalizovana Sekundarna Viktimizacija

Najizraženija je u sistemu krivičnog pravosuđa. Cijeli proces, od istrage i odluke o pokretanju postupka do suđenja i presude, može izazvati sekundarnu viktimizaciju. Žrtve se često suočavaju s dodatnim pritiskom, ponovnim preispitivanjem detalja traume i osjećajem da nisu adekvatno zaštićene ili shvaćene.

Okrivljavanje Žrtava: Zašto je Rasprostranjeno?

Okrivljavanje žrtava je raširen društveni problem koji se dešava u različitim oblicima viktimizacije. Ljudi često nesvjesno traže razloge zašto je žrtva "odgovorna" za ono što joj se dogodilo. Proces okrivljavanja prolazi kroz tri faze:
  • Traženje razlike: Pretpostavlja se da je nešto "pogrešno" s žrtvom i da se razlikuje od drugih ljudi koji nisu viktimizirani.
  • Povezivanje razlika s nesrećom: Smatra se da su te razlike uzrok nesreće žrtve.
  • Sugestija promjene: Okrivljivač tvrdi da bi žrtva trebala promijeniti svoje ponašanje ili stavove kako bi izbjegla buduću viktimizaciju.
Društveni Učinak

Ovakav proces vodi ka desenzitivizaciji javnosti prema zločinima. Primjeri poput kampanje "Nisam tražila" pokazuju kako društvo ponekad traži razloge zašto žrtve nisu ranije prijavile zločin, umjesto da se fokusira na podršku i rješavanje problema. Okrivljavanje žrtava legitimira povredu nanesenu žrtvi i dodatno otežava put ka pravdi.

Samookrivljavanje: Unutrašnja Borba Žrtve

Žrtve često prolaze kroz proces samookrivljavanja, što dodatno pogoršava njihovu traumu. Ovo se javlja u dva oblika:

  1. Bihevioralno Samookrivljavanje: Žrtva smatra da je njeno ponašanje izazvalo zločin, vjerujući da bi drugačijim postupcima mogla izbjeći nesreću. Na ovaj način pokušava povratiti osjećaj kontrole.
  2. Karakterno Samookrivljavanje: Žrtva vjeruje da su njene lične osobine uzrok onoga što joj se dogodilo, što može dovesti do trajnog osjećaja manje vrijednosti.

Kako Pomoći Žrtvama?

  1. Podizanje Svijesti
    Potrebno je educirati javnost o fenomenu sekundarne viktimizacije i šteti koju okrivljavanje žrtava nanosi.

  2. Institucionalna Podrška
    Pravosudni sistem treba uvesti mjere zaštite kako bi se smanjila sekundarna viktimizacija, uključujući obuku za sudije, tužioce i policiju.

  3. Empatija i Razumijevanje
    Umjesto osuđivanja, pružite podršku. Slušajte bez predrasuda i fokusirajte se na pomaganje žrtvi u njenom procesu oporavka.

  4. Psihološka Podrška
    Omogućite žrtvama pristup besplatnom savjetovanju i terapiji kako bi se lakše nosile s traumom i osjećajem krivice.

Zaključak

Sekundarna viktimizacija i okrivljavanje žrtava dodatno ugrožavaju žrtve i otežavaju im borbu za pravdu. Kao društvo, moramo preuzeti odgovornost za stvaranje okruženja u kojem se žrtve osjećaju sigurno i podržano. Osuđivanje nije rješenje – razumijevanje i empatija jesu.

Koristimo kolačiće kako bismo personalizirali sadržaj, omogućili funkcije društvenih mreža i analizirali naš promet. Također dijelimo informacije o vašem korištenju naše stranice s našim partnerima za društvene mreže, oglašavanje i analitiku. View more
Cookies settings
Prihvati
Odbij
Politika privatnosti i kolačića
Privacy & Cookies policy
Cookie name Active
Save settings
Cookies settings